S Božjom voljom, pomurski su se vjernici morali oprostiti od svojega dragog „pastira“, dekana, župnika, rektora, čovjeka mons. Blaža Horvata koji je uz njih stajao gotovo dva desetljeća u hrvatskoj molitvi, pjesmi, koji ih je svojim uzorom učio na poniznost, na prihvaćanje vlastitih nedostataka i na ljubav prema bližnjemu, na nesebičnu pomoć i spremnost na pomirbu.
Iz njegovih propovijedi nikada nisu nedostajale te vrijednosti, a sa svojim jednostavnim primjerima, sa svojom odanošću Bogu, utočio je Božju ljubav u vjernike na bogoslužjima, na hodočašćima, na probama ili u svakodnevnim razgovorima. Rado se družio s pomurskim Hrvatima i nosio je na srcu da se hrvatsko bogoslužje ponovno udomaći u ovdašnjoj regiji. U današnje vrijeme rijetko kad naiđemo na takvog uzornog svećenika, čovjeka koji sa svojom skromnošću, jednostavnošću osvaja srca. Dirljiva je i njegova Oporuka, rekla bih i poruka pročitana na svetoj misi koja također svjedoči o njegovoj odanosti Bogu, o tome da je svećeništvo smatrao svojim zvanjem: „U svim župama u kojima sam djelovao nastojao sam biti svećenik koji je «odabran od ljudi i poslan za ljude». U svome sam zvanju bio uvijek radostan i nastojao sam da se po mojim skromnim sposobnostima prenese «Radosna vijest» kamo sam bio poslan. Postavši svjestan svoga hoda prema vječnosti, molio sam za tri stvari: da umrem bez grijeha – kako bi me nebeski Otac primio u svoj zagrljaj i vječnu radost, da umrem bez duga i dugova – da nitko iza mene ne mora nešto vraćati, da umrem bez novaca, siromašan, da nitko ne mora težiti za tim «blagom». Moja vrijednost nek bude jednostavnost i siromaštvo i ljubav kojom nisam nikoga izostavljao na tom svijetu i u svojem životu.“ Koliko su lijepe te rečenice danas kada svakog dana čujemo vijesti da su neki dužnosnici za nekoliko godina stekli više milijardi imovine, kada su vijesti pune pronevjere u cijelome svijetu, kada neki bez nadzora nagomilaju si materijalna dobra, kada se sve mjeri u materijalnim dobrima, čak i prijateljstvo, laže se iz dana u dan kako bi se steklo bogatstvo. Naravno, svijet nije crno-bijel, no da se jednom izgovori nešto, pa drugi dan se kaže potpuno suprotno, to je strašno razočarajuće. Gdje postoji danas jednostavnost, ona jednostavnost koja znači čistoću i izostanak dvoličnosti?Stalno se žalimo da nemamo dovoljno novaca i ne primjećujemo da drugi ni toliko nemaju. Tko će danas reći da je siromaštvo vrijednost, tko želi biti siromašan? Naravno, ne traži se od čovjeka da se u toj mjeri odrekne materijalnog dobra da gladuje, nego da se odrekne pohlepe, i vlastite sebičnosti, posebno je vrijedno ako se siromaštvu priklone bogataši koji će onima koji su oskudni razdijeliti svoje bogatstvo. „Jednostavnost, siromaštvo i ljubav“ to smo naslijedili od našega pastira i ako to dalje čuvamo i te vrijednosti dalje predajemo za svoje potomke, sigurna sam da smo mnogo učinili za bolji svijet.
Beta
