Kada mislimo da je takozvano "bunjevačko pitanje" već zaboravljeno, ono se iznenada opet poteže da bi uzburkalo širu javnost, naravno s poličkim ciljevima. Posrijedi je napis u jednom poznatom državnom dnevniku. Saznajemo i to da je nastao na inicijativu osobe, podrijetlom iz Vojvodine, dugogodišnjeg "borca" za priznavanje Bunjevaca kao posebnog naroda. Žalosno je samo da na to pristaje novinar koji je upoznat se narečenim pitanjem, pa i svim dosadašnjim pokušajima da se Bunjevci priznaju kao poseban narod (Ne kao narod, jer to po svemu jest. Drugo je pitanje da se inicijatori sulude akcije ne mogu složiti s time da su Bunjevci jedna od subetničkih skupina hrvatskoga naroda.op.a.), što i sam autor ističe u uvodniku napisa, koji počinje "velikim" riječima:
"Postoji li danas u Mađarskoj narodnosna diskriminacija? Prije nego iz prve odvratimo da ne, vrijedno je malo temeljitije pogledati uokolo u vlastitom dvorištu, možebit upitati i one o kojima je riječ. Primjerice Bunjevce, koji se počev od demokratskih promjena uzalud bore da ih mađarska država prizna kao narodnost. Kakav problem imaju službene vlasti u nas s jednom jedva zamjetnom narodnom zajednicom. Raspitali smo se."
I onda piše o tome "raspitali smo se", "upitali one o kojima je riječ", a kako?, to se dobro osjeća već i u naslovu, točnije podnaslovu. Bunjevci kontra mađarska država - uz podnaslov, citirajući jednog od "pravih" sugovornika, jednostavno i stilski uistinu probirljivo: Nikad ranije u smrdljivom životu nisam čuo da bi smo mi bili drugo, nego Bunjevci. Kako bi i čuo kada pojma nema, s druge pak strane i ne želi čuti. Oslanja se samo na pučku predaju, a još više na vlastito pamćenje. Bez ikakva znanja i poznavanja, bez pojma o podrijetlu, povijesti, a još manje o procesu stvaranja modernih nacija. Uz to se navode i drugi sugovornici, koji slično narečenoj osobi dalje potkrepljuju da ni oni nisu u svome životu čuli o tome da bi Bunjevci bili Hrvati. Dakako jer to svjevremeno nisu mogli čuti ni u obitelji, niti u školi, jer se to pitanje u najmanju ruku prešućivalo. Ne poznaju stvaralašto, ni misli istaknutih velikana bačkih Hrvata-Bunjevaca biskupa Ivana Antunovića, svećenika i književnika Ivana Petreša, niti književnika Antuna Karagića.
Priči, novinskom napisu nije kraj, slijede pravi "biseri", ali da ga ne prepričavamo, samo u natuknicama, posjet bajskoj Čiatonici, ni on(i) ne znaju da bi Bunjevci bili Hrvati, ali navode glasovitog mađarskog matematičara podrijetlom Bunjevca, (uzgred, na facebooku možemo čitati sljedeće njegove riječi: "Uostalom lijepi bunjevački jezik nazivati narječjem današnjeg, poruženog književnog hrvatskog jezika smatram kaznenim djelom".), onda kaćmarska udruga "Neven" čiji predsjednik, pravi stručnjak, jezikoslovac(sic!) razlaže kako je bunjevački bliži srpskome nego hrvatskome jeziku: Srbi govore ekavicom, Hrvati ijekavicom, a Bunjevci ikavicom. Eto objašnjenja, eto dokaza, ako još niste znali. Zbogom, zdrava pameti! Naravno, kako se navodi u reportaži, uz razgovore ugodne ide i dobar fiš, fina domaća rakija i eto znanstvene rasprave.A što je s mišljenjima Hrvata-Bunjevaca?
S.B.
