U životu nacionalnih manjina najvažnije mjesto zauzima očuvanje materinskog jezika i kulture, naime oni su uvjet očuvanja svijesti. Njegovati svoj jezik i kulturu u okruženju većinskog naroda nije lako, utjecaj sredine vrlo je jak, zbog toga su potrebni posebni napori i trud. Bez posebne pomoći države i matične domovine bilo bi još teže.
Od matične domovine često se očekuje samo moralna podrška, stručna pomoć, briga i tzv. mentoriranje u nastojanjima očuvanja nacionalne samosvijesti, naravno, dobiva se i materijalna pomoć za važne projekte. Nedavno su pomurski Hrvati gostovali s kompletnim kulturnim programom u matičnoj domovini na koji su se marljivo pripremali. S velikim očekivanjima i ljubavlju okupili su razne naraštaje hrvatske zajednice da u matičnoj domovini predstavljaju ono na što su ponosni, ono za što se bore iz dana u dan protiv asimilacije, koja se u zadnjim godinama ubrzava, ali ovaj put im je ostao „gorak okus u ustima”. Na priredbi je bilo desetak gledatelja iz matične domovine, vjerojatno je to bila greška u organizaciji, no oni koji su bili zaduženi za to, očito nisu shvatili koliko je važna za Hrvate izvan Hrvatske moralna podrška matične domovine. I mene je to sve začudilo jer upravo se radi o organizaciji koja je zaslužna za prekogranične veze. Žalosno je da nakon dugog niza godina suradnje na raznim europskim projektima, među kojima je bilo niz projekata za povezivanje građana s jedne i druge strane granice, izgradnje prekograničnih veza, očuvanja kulturne baštine, u kojima su hrvatske manjinske zajednice bile mostovi, posrednici, katalizatori, ostala je suradnja na toj razini. Očito se ne shvaća da je matična država za sve Hrvate izvan Hrvatske uzor u mnogočemu, u svladavanju hrvatskoga jezika, u njegovanju kulture, čuvanju tradicija itd., ona predstavlja ono za kojim hrvatske zajednice izvan Hrvatske teže. Izgleda da im je još uvijek nezamislivo koliko je teško očuvati hrvatsku samobitnost izvan Hrvatske u prisnom okružju s većinskim narodom, boriti se da se ona hrvatska kultura koja je dio sveukupne hrvatske kulture očuva i predaje s koljena na koljeno. To je ono na što su još uvijek ponosne hrvatske narodnosti, kojima je sve teže udovoljiti u sve bržem načinu života. Neshvatljivo je koliko energije treba utrošiti da se očuva takva zajednica koja neprestano moli pomoć i podršku od jače strane, od svoje matične domovine. Za podršku često nisu potrebni novci, samo zainteresiranost, poštivanje truda druge strane, koja često ima golemu snagu u daljnjem radu i trudu pri očuvanju hrvatske samobitnosti.
beta
