Minuli misec za Gradišćanske Hrvate je odbižao prebrzo i bio je pregust, a i naporan, ako gledamo, na koliko mjesti, koliko svega se je zgodalo prvenstveno na vjerskom polju. Prva nedilja miseca majuša, svenek projde u dičenju i molitvi pri jurskoj Blaženoj Divici Mariji, a ako je to gradišćanskohrvatsko shodišće, nije mi razumljivo, kako se ne narikta organizirano putovanje za sve one vjernike iz svih naših sel, ki bi to rado imali i zaistinu bi si željili. Čija bi to bila zadaća, farnikov, hrvatskih samoupravov, ali crikvene općine?
Tamo je ovo ljeto jačio južnogradišćanski zbor iz Narde, pak ako je tako, da i iz Željezanske biškupije se pozovu zbori i svirači, ne bi se šikalo da većimi se najdu pri takovi crikveni obredi? Je istina da tajedan dan prlje priredjuje svenek Željezanska biškupija za sve vjernike ugarsko shodišće na neko hodočasno mjesto, ali ne bi bilo moguće da ki se još držu hrvatskim vjernikom, otpre se mogućnost i napravi se volja za sudjelovanje na jurskom shodišću takaj? Par tajedan kasnije i u zagrebačku katedralu su putovali naši ljudi na poziv biškupa dr. Egidija Živkovića i sigurno je bio veliki doživljaj na licu mjesta poslušati biškupsku poruku i Božje riči ter dodatno uživati u glasu gradišćanskohrvatskoga zbora "Pax et bonum", a na tajedan dan ponovo je zvalo Društvo Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj na gradišćanskohrvatsko shodišće pred štatuu Putujuće Celjanske Marije u Hrvatski Jandrof. Pokidob su Duhi prošloga vikenda bili, shodišće lovcev i lugarov, potribno je bilo premjestiti tajedan dan prlje u Hrvatskom Židanu, kade je blagoslovljen pred kratkim i kip Fatimske Marije. U medjuvrimenu su bili prošli i četarski Križevski dani, kade se blagoslavlja vinograd i zemlja za bogati urodjaj, u jednoj od najlipšoj okolici, u četarskoj Gorici, kade se ne more človik dost načuditi, kako je lipom stvorio Bog našu krajinu. Svaka vjerska prilika, svako crikveno spravišće, ponovni je sastanak naš, ne samo u molitvi nego i u našem jeziku, zato bi bilo čim prije i čim bolje potribno riješiti medjusobni nepačeni tijek informacijov i da društva, hrvatske samouprave, a i same fare otpru veću mogućnost i prilike da se ti hrvatski vjerniki kim je još važna hrvatska rič, i svist, i vjera, skupa doživu vist Gospodinovu pri ti neponovljivi susreti.
Tiho
